taj život
30.03.2006., četvrtak
|
kAO ŠTO VIDIT BLOGIĆ MI JE TRENUTAČNO U IZRADI...Evo MORAM ZAHVALITI KARLU JER JE NAPRAVIO ODLIČAN POSAO...baš si je dao truda....blog već izgleda onako kak sam zamislila...kaže on još samo par sitnica....kažem ja oki doki...hehihehihihihi Evo ovaj post je posvećen mom digitalnom fotiću kojeg sam dobila od staraca za birthday...stvarno je zakon...tak da sam se odma prihvatila posla i odlučila poslikati par svojih slika pa ono da komentirate moj talent u crtežima, a i u slikanju....evo samo nekoliko slikica...he,he,he....pa uživajte u pogledu...       evo i slikice mojih dragih starkica.....   Pozz |
25.03.2006., subota
 Ajme ljudi moji.....u ponedeljak mi je 17.....kako sam stara čovječe....ali znate baš se veselim...mislim ne doživljeva se 17 svaki dan....happy,happy,happy sam....moram zahvaliti curama iz razreda na super daru...stvarno oduševljena sam....thanks Larice.... No evo malo filozofije... Ja bar uvijek nastojim popraviti sve što se popraviti da.....znate ono kada se nađete u nekoj situaciji do koje ste došli, ni sami ne znate kako...kada se sve izmjeni, stvari su jednostavno drukčije...vi se ponašate drukčije, a da toga niste svjesni, odnosno to jednostavno tako je....to prevlada.....ono fakat vam je žao i da li biste sve da se situacija izmjeni i koliko god htjeli promjenu, znate da se neće dogoditi jer niste samo vi u pitanju....nekada se samo događaji redaju jedan za drugim onako iznenada, nesvjesno...sve se nekako poklopi na često neobičan način...na onaj gori...mislim ne smatrajte me pesimistom jer nisam...nastojim gledati vedrije....što sam sigurna da se Enčica ne bi složila.....Nekada vas iznenade stvari koje tako dobro funkcioniraju, a mislili ste da to nije moguće...Nekako kod mene najčešće ispada da ono što mi je bilo važno, propadne....a ono ne toliko važno opstaje...mislim ni ne bi rekla važno, nego neki prioritet...nekada jednostavno nema smisla inzistirati, ne zato jer vam nije stalo, nego zato što znate da korak naprijed je samo stepenica koja vodi prema dolje....samo se još više zakomplicira...najbolje je ostaviti uspomenu... POZZ Larice, želim ti da brzo ozdraviš i jako mi je žao kaj nisi došla, ali sredit ćemo i to....nauči dobro matišu pa da skuopa sjednemo, da mi pomagaš...jer ove glupače su se izvukle...sramota....šaljem ti puno pafa...nakljokaj se tabletama i očekujem te u pon u školi...pozz |
18.03.2006., subota
 Znate svi kažu kao odjeća ne čini čovjeka, kao da nije važno kako se tko nosi....po meni odjeća odražava tebe, tvoje stavove, tvoj ukus...pokazuje dio tebe...Svi padaju od smjeha i jako se čude kada im kažem da je meni ful važno kakve tip ima tenisice....mislim smješno je, ali jednostavno ja ful idem za tim....mislim nisam nikakav snob, daleko od toga, ali ako tip nema tenisice po mom ukusu, ja jednostavno ne bi mogla biti s njim....Jelda koji sam ja čudak?????????? Ipak nisam jedina jer zanm ja još ljudova koji isto tako razmišljaju...U biti važnije mi je kako se nosi, ali i tenisice su bitan faktor...znam da ćete sada zasigurno misliti kako sam luda, ali šta ćete....Uvijek nas kod nekoga privuče ono iz vana, to je tako, onaj koji kaže drukčije, naveliko laže...Možda ljudi i ne idu toliko za tim, ali znam da svi gledaju na odjeću...Kada sam pričala sa jednom frendicom o tome kako ja gledam na tenisice, mislim nemojte krivo shvatiti nije to što prvom što skužim na liku ili jedino što me zanima, ali ono...No uglavnom kaže meni frendica da sam luda, no nakon razgovora i njoj jue to važno.... npr. ona nikada ne bi bila sa dečkom koji nosi marte...što je luda....i tako pomalo došla je do zaključka da to u biti je važno...Mislim zapitajte se malo...svi mi pronalazimo za sebe osobu koja nam najviše odgovara...a odjeća ističe dio osobnosti...znači ona je veliki dio zbog kojeg se okrećemo za frajerom...nije li????????????? Naravno osim njega samoga.... Kaj vi kažete??????????????? E, a sada pošto svi su se okomili na mene da ih ne spominjem.... Ovaj dio posta posvetila bi 3 ludim curama iz Rijeke koje idu sa mnom u razred....I ovako znaju one da su najbolje, najluđe, najsmješnije....ali morala sam to napisati i na papiru kako bi se još više uvjerile u to....šaljem im veliku pafu i veliki pozz..... Jako mi je drago Larice što si svratila...nadam se da ovo neće biti posljednji posjet....ipak pisati ću ja o tebi više puta....pozzzzzzzzzzzzzzzzzz |
10.03.2006., petak
 Svi mi sanjamo svoju budućnost, svi imamo velike planove za sebe....Ljudi uvijek nastoje pratiti svoje snove, ostvariti svoje želje....ali malo je onih koji to i uspiju....U biti stvar je u nama samima...svi mi možemo ispuniti vlastita očekivanja, ako se potrudimo...ali nekako ljudi uvijek biraju onaj lakši put, kako se kaže linija manjeg otpora....Nije da im nije stalo ili da ne mare...ali nekakao ti snovi izblijede ako nisi dovoljno uporan....Već je prešlo u naviku živjeti onako, iz dana u dan, potpuno bezlično, ne truditi se previše jer trud oduzima vrijeme....Ljudi se zadovolje lošijim, manje vrijednim jer se ne žele potruditi oko sebe...na kraju rade posao koji ne vole, postanu mrzovoljni i izgube volju...Snovi se pripisuju mašti, ali oni su ostvarivi....Svi mi kažemo da ćemo uvijek pratiti svoje snove, ali u biti nitko ne stoji iza toga...Svi žele letjeti visoko, ali puno je onih koji padaju jer im je preteško...Samo treba truda...to je to....Svi mi hvatamo svoju sreću....Hrabri su i uporni ljudi koji u tome ustraju...stvarno im se divim jer je takvih malo...Zašto se ne boriti za snove, zašto si ne pružiti priliku za sreću???????????????????????????? Mislim zašto smo takvi.....Zašto se ne trudimo, ako znamo da možemo?....Pa zar smo toliko lijeni da nas nije briga ni za nas samih?????????????...Ajme užasa... POZZ Evo malog dodatka za mog frenda, ma prepoznat će se...valjda... Ono koliko god trenutačno ne bili najbolji i ne družili se....ti si stvarno super osoba i super frend, pa bio i jako,jako pesimističan....znam da misliš kako se ja ljutim zbog svega, ali ne ljutim se....Vrijeme prolazi, ljudi se mjenjaju i prijateljstva slabe....to tako ide....veliki pozdrav... P.S. Enčica ma znaš da i tebe puno vojim...pa da mi se ne ljutiš kaj te nisam spomenula... |
10.02.2006., petak
 Javljam vam se......... Eto danas baš nešto pucam od sreće...Mislim vezano je to i za ovih sljedećih dva dana bez škole koja tlači sve u šesnaest...ajme užasa....ali eto pozitiva, baš sam nešto happy....jeeeeeeeeeeeeeeeeeee za mene.... No znate li one priče kao da sam to napravila tada sve bi bilo drukčije....joj da sam se odvažila i priznala mu da mi se sviđa i te fore....Svi se mi samo žalimo na propuste koje smo učinili...uvijek se pitamo što bi bilo da bi bilo...pa sami smo si krivi...ako nemamo dovoljno hrabrosti pokušati prijeći korak priznanja, nemamo se ni pravo žaliti...U biti mi smo jako velike kukavice i to nas spriječava da se u životu odvažimo na neke velike korake...Kažu da ako ti je dovoljno stalo do nečega da ćeš sve učiniti za to....mislim da to nije uvijek tako...mniogi se boje nešto učiniti, boje se pogrešaka, boje se odbijanja...I ja sam takva....jednostavno ne mogu se odvažiti na neke veće korake jer u meni postoji taj strah....Kod svih je on tu negdije, ali neki ljudi imaju veće samopouzdanje i to je super...ponekad ti ljudi živciraju jer se znaju preseravati, ali bar se izbore za ono što u životu žele...Treba se samo trgnuti i krenuti...Najgori je neuspjeh, no kako kažu ako te ne ubije, ojača te....Bilo bi jednostavnije da smo svi slobodniji, da nas ne muče te «gluposti» neuspjeh...Ponekad se bojimo odreagirati kao ljudi da nas ne bi netko krivo shvatio...U biti najviše ćega se mi bojimo je jedni drugih...bojimo se kako ćemo ispasti u nečijim očima...svi samo prate jedni druge...malo njih se odlučuje za neke ekstreme jer se boje da će biti neshvaćeni...to je ful jadno...mnogi nisu slobodni pokazati svoje pravo ja jer mi kao društvo ne prihvaćamo ekstreme...ajme koji narod....mislim da nam treba preodgoj.... POZZ |
02.02.2006., četvrtak
 Evo da i ja nabacim koju riječ.... Naišla sam na neki tekst koji govori o osobama prema rođenju...odnosno redosljed kada ste rođeni....znate da li ste prvorođeni, srednje dijete, najmlađi ili pak jedinica..... E pa pročitah ovo što piše o jedinicama jer sam ja jedna od njih... Mogu reći da to stvarno tako i je....u biti tu i ne treba puno mozgati jer svi mi kada tada dođemo do tih zaključaka... E pa da vam ukratko ispričam...Kažu da jedinci u djetinjstvu više vremena provode sa odraslima, kako nemaju braće, pa zato obično postaju dobri govornici i osobe od povjerenja...Zato povjeravajte se jedincima....ha,ha,ha.... No ima i to da smo mi najčešće pod pritiskom roditelja....Mislim većim nego onoi koji imaju braću...Znate kako od nas uvijek očekuju sve naj,naj...Kada imate brata ili sestru pritisak je manji...Očekivanja su podijeljena...Premda i ne mora biti tako...Sve to zavisi od roditelja do roditelja.... Kažu i to da imamo dosta samopuzdanja i da nam nije bed izreći svoje mišljenje...E to definitivno potvrđujem...bar je tako kod mene... Piše i da, kao djeca, pošto nismo se previše družili sa vršnjacima, uglavnom smo čitali.... Pa sada što se toga tiče...ja i nisam najbolji primjer jer nije da baš obožavam čitati...čitam tu i tamo, ali stalno...noup...i zbog toga kao imamo bolji uspjeh u školi...pa fakat je... Problem može biti u posesivnosti jer nismo naučeni dijeliti stvari sa drugima...i tako uvijek očekujemo da smo u svemu prvi...ali ma prihvatiti ćete vi tu malu manu...a mi ćemo nastojati da se to toliko ne primijeti..... No kako već rekoh ovo je jedno objektivno napisano mišljenje, vjerovatno nekih stručnjaka, ali to i nemora biti tako...Svi smo mi sluzčaj za sebe, baš kao i naši starci...Ali da su ovo neke naše odlike i mane...pa može se reći da u cjelini jesu.... Pa sada tko se u ovome našao....ja mogu reći da ja jesam.... POZZ |
23.01.2006., ponedjeljak
 Mislite li da smo svi mi ljudi dvolični??????? Svi mi uvijek pričamo kako mrzimo dvoličnost i mislim stvarno tako mislim, ali...Ne mislite li da svi mi znamo biti dvolični?????????? Kod nekih je ta crta jako izražena, neki su toga svjesni i uživaju u tome...a drugi pak nesvjesno znaju izraziti tu svoju dvoličnost....ne namjerno....Nekako kao da u nekim trenutcima postavljate se drukčije nego inače, ponašanje se mijenja, a vi jednostavno toga niste svijesni....Ima li stvarno toga???????? Moje mišljenje je da svi mi imamo tu crtu dvoličnosti...neki u manjoj, neki u većoj dozi kako bi prezentirali sebe među svim ljudima u najboljem svijetlu....Znate kako u svakom razredu postoji osoba koja se svima uvlači, a iza leđa svih ogovara....naravno sve se to pročuje, ali ona nastoji samo uklopiti se...istina je da ona nastoji govoriti sve najgora o nekome ili svima...ali nije li to zato jer je ljudi ne žele prihvatiti...tako da smatram da je ta dvoličnost nekakev mehanizam, obrana koja možda ni kod te osobe nije toliko najerna, koliko ona ima potrebu to napraviti...a možda i nije tako....fakat ne znam...ja smatram da ljudi nisu stvarno, istinski zločesti nego odabiru neke loše postupke za obavljanje nečega??????? U biti ljude koje zovemo zločestima stavljaju sebe na prvo mjesto, sebi su najvažniji i najbolji, ali mislim takvi ljudi uvijek uspiju u životu jer znaju sebe prezentirati kao najboljeg.... Ako ste me izgubili gdje po putu, ma ne brinite.........ponekad ni ja sama sebe ne skužim.... POZDRAF |
16.01.2006., ponedjeljak
 Evo meeeeeeeeeeeeeee.........znam dugo se nisam javljala, ali eto nije me bilo doma.....skijala sam....bilo je tako super....zakon....a sada opet školaaaaaaaaaaa...buuuuuuuuuuu No ajmo na druge teme.... Jeste li primjetili kako mi obožavamo ogovarati...mislim mi kao svi ljudi ovog svijeta....obožavamo slušati razno razne gluposti o nekome (uglavnom loše stvari) tako da bi mo se mi malo bolje osjećali...zaboravili i da mi imao neke nedostatke...kao i svaki normalan čovjek....znate ono naše gluposti se tada čine manjima.....ok znam da to uvelike pomaže i kažu da je ok tu i tamo istračati nekog, dokle god je to bezazleno...ali ja u ovom slučaju mislim na zlobu, ljudi znaju fakat pretjerivati.....užasno volimo osuđivati ljude....svi samo gledaju oko sebe i primjećuju i najsitnije stvari....baš sam primjetila kako ljudi totalno ne kuže da neki ljudi ne biraju to da budu siromašni, niti to da su mentalno zaostali ili bolesni ili....još rade goru stvar...samo bacaju osuđujuće poglede i osuđujuće riječi...Zar ne znaju da ljude to pogađa....ali mi jednostavno nismo toga svjesni jer neki od nas imaju te sreće da takve poglede neće ni osjetit, da takve riječi neće ni čuti...trebali bi imat razumijevanja...malo je ljudi koji stvarno žele sve najbolje i žele pomoći onima kojima je pomoć stvarno potrebna....valjda jednostavno nismo dovoljno osvješteni po tom pitanju....tako jako pazimo na sebe...da jednostavno ne znamo više pružiti ruku, pružiti pomoć...najgore mi je kada čujem neku foru kao ma daj on je crnac ili mulat....znate nešto u tom smislu....kao pa mi smo bolji...zašto bi bili????pa zar smo tako jadni??????????? Još nismo naučili....pa mislim kolko nam treba....nekada se pitam da li ćemo ikada doći do te razine kada se ljudi neće sramiti vlastitog ja....da više neće biti osuđivanja...e fakat se nadam da će biti tako.... Nadam se da razumijete što želim ovim postom reći...Naravno da razumijem da ogovaranja postoje, uvijek su bila tu i biti će i dalje....Mislim ljudi...tko ne trača??????Takve osobe ne postoje...svi mi znamo potračati s frendicom....pa zabavljamo se tako....takvi smo jednostavno....ali ovdje ja govorim o ogovaranjima, došaptavanjima što nekim ljudima zagorčavaju život...mi nismo ni svjesni da to postoji jer možda ne poznamo osobu koja ima takvih problema...ali to postoji...i ja baš na to mislim...razmislite o tome.... POZDRAV |
29.12.2005., četvrtak
 Znate onaj svima već poznat filing razočarenja...........Ajme ljudi kada ćemo već doći k pameti....Najgore je kada se razočarate u nečemu u što biste najmanje posumnjali da ćete se razočarati...Koja fora, ha????????????Mislim da bezbroj puta sam prošla te neke sitne gluposti, ali kada pogledate oko sebe i shvatite da ovaj svijet ide na dolje.....jadno....Ljudi oko vas...malo je onih kojima je iskreno stalo....Ježim se od onih koji se pretvaraju...Samo misle na sebe...mrzim sebičnost....Najgore od svega je što takvi ljudi uvijek u životu dobro prođu...Uvijek se nekako izvuku...ne znam kako im uspijeva... Mi ostali puni razumijevanja, puni dobrih riječi i želje...uvijek smo pri dnu jer nastojimo pomoći ljudima oko sebe..........Uvijek sam bila takva i sada se pitam čemu?????????????? Najčešće te samo na kraju zgaze....Zašto se truditi?????????Fakat nema smisla....Mnogi kažu kao pa ostaju ti uvijek lijepa sjećanja, dani kada je taj netko prihvatio pomoć........Laž jer ta lijepa sjećanja uvijek zasjene ona ružna koja uvijek prevladaju...nažalost.....Loše je to kada sve uzimate k srcu, ali neke stvari jednostavno ne možete drukčije i onda kada vas nešto povrijedi...pamtite...Ajme koja komplikacija........ Kako bi bilo jednostavno kada bi svi mi jednostavno oko sebe stvorili svoju grupu koja nam odgovara....Zašto ti lažljivci ne bi imali svoju grupu...uvijek se guraju tamo gdje im nije mjesto......U svemu je to tako......Ne znam čemu potreba takvog ponašanja...vjerujem da ima nekakvog smisla...ako ga otkrijete javite, jer ja taj smisao još nisam našla..... Ponekad se pitam čemu opće trošiti vrijeme na ta pitanja i traženje odgovora...nema smisla jer jednostavno tako stvari u životu stoje... POZDRAV |
21.12.2005., srijeda
 Ne mogu vjerovati...još nekih dvadesetak dana i blog će mi slaviti svoju prvu godinu....Čisto nevjerovatno...Vjerujem da su svi se okušali u onom tradicionalnom pisanju dnevnika...ljudi moji nikada mi to nije išlo...ono bila bi zagrijana par dana...i onda ništa...zaboravila bi da dnevnik uopće postoji....imala sam više takvih pokušaja-promašaja....Bilo je čudno da sam opet nešto htjela piskarati, ali motivacije da uzmem olovku u ruke...nije išlo.... Hvala Bogu nađoh blog....Nikada nisam ni pomislila da bi mi tako naizgled obična stranica mogla postati utočište....Istina blog se dosta razlikuje od onog običnog dnevnika...naime tu ste vi...i zbog vas ovo je još zanimljivije...Znate ono dobiti povratnu poruku o vašem radu...pa to je strava... Kada sam počela pisati nisam mislila da ću se toliko zagrijati za to...Mnogi su skeptični i misle kako mi blogeri nemamo pametnijeg posla pa ono lupkamo po tipkama u nadi da će netko ovo pročitati i pohvaliti nas....Mislim da imaju potpuno krivu sliku o nama...barem o meni....Ne pišem kako bi zadovoljila potrebe čitatelja već zato jer mi se piše...sve teme koje prolazim teme su koje mi se motaju po glavi i jednostavno moram ih zapisti...a lupkanje po tipkama zanimljivije je od pisanja po papiru...ha,ha,ha....to je ono preškolski....Istina je i ta da je bilo dana,mjeseci kada mi je blog bio samo tlaka....znate dani bez inspiracije, a opet želite nešto napisati....Nema tu filozofije...kada nemaš inspiraciju, ne forsiraj...nije zauvijek.... Pa nisu ni pisci svakog dana lebdjeli nad papirom.... Blog je zaista nešto posebno....uvijek nađeš zanimljive teme za pročitati...u svakom postu možeš naći dio sebe i prepoznati ispričanu priču...Tu vas cijene zbog vaših riječi i vaših poruka što rijetko možete naći izvan blogosfere...Tužno, zar nije???? No zato smo tu mi...djelujemo za bolje sutra... POZDRAV |
14.12.2005., srijeda
 Ajme koja fora čovječe....vjerovatno ste svi čuli da je dečko iz moje škole, PRHG-a dobio ukor jer je komentirao i ocjenjivao profesore....Kada sam za to prvi put čula malo sam ostala zapanjena...mislila sam da je tko zna što ružno pisao...i još je napisao svoje puno ime i prezime...baš kao da je tražio nevolje...no onda sam oslučila pogledati taj njegov uradak i shvatila da u biti dečko nije pisao ništa tako strašno...ok neke sitnice su bile malo pretjerane...ali ukor...prestrogo...i ovako će profesori na temelju toga što je napisao imati vlastitu sliku o njemu....a to nije dobro...nikako....Istina je i ta da je blog jedna vrsta dnevnika i da je svatko slobodan na njemu napisati što god hoće....neki se pitaju zašto komentirati profesore...zar nema pametnijih stvari za pisanje...i ja se pitam...ali opet zalažem se za slobodu pisanja i slobodu govora....pitam se isto tako da li je možda taj dečko namjerno stavio svoje puno ime i prezime kako bi sa popularizirao...kako bi svi znali kako je on hrabar da nešto tako učini...to mi nije jasno i oko toga se definitivno ne slažem...ono AKO je to napravio sa nekom namjerom...mislim on to najbolje zna...isto tako tolika buka oko toga je totalno pretjerana....mislim oko čega mediji gube vrijeme....pa totalne gluposti...od muhe napravili su slona....Ja isto tako pohađam PRHG...nikada mi nije palo na pamet da tako nešto napisem....ali svatko reagira na svoj način....to što je škola tražila da se blogovi zatvore...tražili su da zatvore oni koji su isto tako na blaži način znali napisati pokoji komentar....Ali najveća je glupost što ćemo u buduće morati paziti na svako slovo napisano na blou ne bi li nekog uvrijedili ili da netko ne bi krivo shvati poruku...gdje nam je sloboda ljudi....to nema smisla... POZDRAV |
04.12.2005., nedjelja
 Događa li vam se kada da poželite vrisnuti????? Naravno da da....Kada sjedite u basu...poželite li kada skočiti i plesati....Da li je to ludost?????? Kladim se da svi mi pomišljamo na to....što nas sprječava...ponos, pamet ili strah....tko zna....Znate ono kada vidite čovjeka na cesti da se dere, pjeva ili skače odmah kažete čovječe ovaj nije sav svoj....Zašto???? Mislim i ja to kažem, ali sada se pitam....koja je razlika....Mi smo ti koji se to ne usudimo napraviti iako mnogo puta to poželimo...Da li smo i mi ludi????? Pa pomišljamo na to....zar ne???????? Pa oni su ti koji su hrabri....ja ne bi rekla ludi....mislim postoje i oni kpoji jesu možda ludi u pravom smislu riječi, ali danas ima sve više onih koji jednostavno na taj način pokazuju da su slobodni.... Mislim nemaju svi tu vrstu slobodu....Mislim naravno da ne bi bilo najugodnije kada bi svi oko vas skakali, derali se, pjevali...živci bi vam otpali...ali nadam se da kužite na šta mislim...ono s vremena na vrijeme...zašto je to tako čudno i nelogično????? Zašto kada svi se znamo tako osjećati???? Čemu sram?????? Po meni to je nelogično i čudno....Još uvijek živimo u svijetu kada čovjek nije slobodan glasno vrisnuti kako se osjeća....Pa nije ni čudno kada ne možemo u potpunosti izraziti svoje osjećaje...Zar nije zdravo u trenutku napraviti nešto neočekivano samom sebi...Iznenaditi samog sebe....ono ispuhat se baš kada hoćeš....ali ne nešto pretjerano naravno...sve u granicama....a opet gdje su granice....no o tome drugom prilikom.... POZDRAV |
24.11.2005., četvrtak
 Nije mi jasno kako može postojati svijet u kojemu ljudi s jedne strane toliko gladuju dok se drugi rasipaju novcem????????????????????? Naš mentalitet očito ne valja....Ti silni američki glumci više ni ne znaju na što da troše....Kupuju sve i svašta i to za silne pare...Kupuju gluposti... Tolike se akcije organiziraju za pomoć siromašnima u Africi, ljudima koji umiru od gladi, žeđi....Razumijem da razlike moraju postojati, ali to je pretjerano....Svi smo mi ljudi...neki se više trude u poslu, neki možda manje....Ali kako se truditi kada znaš da neki tamo poznati glumac mahne rukom i zaradi duplo više nego ti u godini dana...A da ne kažem koliko tek zaradi na jednom filmu....Pa čovječe to je smješno,ujedno i tužno....I onda mi te ljude smatramo uzorima...Pa mi nismo normalni... Čovječe, čula sam jednom da je neki tip na netu prodavao žvakaću koju je Britney Spears prožvakala i ispljunula....Ono pa što je nama????Pa to je bolesno????Ljudi su se grabali tko će je prvi kupiti i tko će više ponuditi.....Ono stvarno.... Koje odlučio da će baš ti glumci dobivati takve pare????? Zašto ne vozači basa ili učitelji....Morate priznati da učiteljima nije lako...Gube živce svakim ulaskom u školu.... Ali kako se oni bahate, misle da zato što su netko i nešto mogu apsolutno sve.... Sve smo mi to sami krivi...Mi smo ti koji žive i podržavaju takve uvijete...Sami smo odlučili da će tako biti....Zašto ne odlučiti drukčije????? Pa zar stvarno ima toliko ljudi koji ne shvaćaju neke stvari...Ne shvaćaju kako je to neprimjereno...Jedni plivaju u lovi koja im nije toliko potrebna, dok u Africi umiru jer nemaju zadovoljene sve potrebe....Mislim stavite to malo na vagu i razmislite...Zar nije totalno glupo?????????? Kakav smo mi to svijet????????? Ali neće biti bolje...Uvijek postoje oni koji misle samo na sebe....Kako tužno.... POZDRAV |
17.11.2005., četvrtak
 Da ljudi totalno sam bezveze....jadan moj blogić....više mu ne posvećujem dovoljno pažnje.......Nije da mi se neda, opet nije da nemam vremena........jednostavno ne znam...glupo, šta ćete!!!!!!!!!! Još uvijek manjak one dobre inspiracije... Pa ono novosti.....ha,ha,ha....nisu nekaj zanimljive, pa nećemo o tome..... Nego da ja vama pričam.... Znate li vi kako je biti osoba bez svoga ja....Ne mislim osobno...Ja znam osobu koja je opis te rečenice....Iskreno ne znam da li se štogod popravila, nadam se da je, ako je to moguće..... Cijeli život trčati za nekim, ponavljati njegove riječi...čovječe tužno...Prije je nama to bilo jako komično...znate ono vi nešto kažete, ona se složi...pa vi promijenite mišljenje, a ona se opet složi...tako smo se znali zafrkavati...U biti ful bezobrazno, ali nismo znale kako se postaviti...kužite osnovnjak...u biti ne bi točno znala ni sada... I tako sve dok nam to nije počelo ići na živce...nitko ne treba papigu koja je totalna kopija njega... Kako kažu bolje biti loša kopija nego izvrsan original....u potpunosti sam za to.....mislim podržavam ako ne znaš sama iskombinirati odjeću da zatražiš savjet ili ugledaš se na nekog....Mislim pa danas većina trči ta trendom...i to je vrsta kopije....ali ja trenutačno govorim o mišljenju...ne znati izreći svije mišljenje ili gore uopče ga ni nemati....pa ljudi vas onda ne poštuju...ne želi uopće stajati oko vas....Možda onim nepuzdanim u sebe treba netko tko će se uvijek slagati s njim...ali to nije to.... Reakcije na ponašanje te osobe...pa ljudi su je počeli ismijavati, pogotovo razred....a mi nismo znali kako pomoći, i mi smo bježali jer nas je nerviralo...Ne znam da li smo mi mogli biti od neke pomoći, ali bili smo klinci, a oni samo čekaju priliku da nekog zezaju... Ne zam da li je to sve bilo iz razloga da se pokuša uklopiti????? Mislim da nije jer uvijek je bila dio nas....tako da mislim da je stvar u odgoju...u što neću ulaziti....Ali što više razmišljam mislim da je....Nadam se samo da će kada tada sama pokušati nešto poduzeti po tom pitanju...zatražiti nečiju pomoć...Jer ovako...jako je povodljiva i sada je već krenula drugom stranom puta..... Eto........ POZZ SVIMA |
25.10.2005., utorak
 Evo Blažević samo za tebe.....ono da se ne pročuje kako sam zanemarila blog i pisanje...ha,ha,ha...moram reći da inspiracija još nije odlučila pokucati na moja vrata....tako da evo pisati ću nešto o svojim problemićima.....Ono di da počnem... Pa ono u zadnje vrijeme volja mi nije na nekoj visokoj razini....škola...a još stoji kao uvijek...malko se ocijene popravljaju...ali još nije to to.... U zadnje vrijeme izlasci su mi na nultoj razini....eto i tu je dio problema....Dva naj frenda našli su cure tak da ono na njih se više ne računa u izlascima....društvo nam je osiromašilo....još k tome taj jedan kao «naj» frend na samom početku našeg druženja jasno mi je rekao da kada nađe curu, ja ispadam...mislim kao frendica jer on cijelo svoje vrijeme provodi s njom....Ono ne krivim ga, u jednu ruku, kužim želi biti s curom...ali prema frendovima ponašati se kao da više ne postoje...jel to nice????????Nije...I ovo društvo koje ga zna od tako reći pelena...Ok zapravo tko sam ja da sudim...svatko ima svoje mušice...ali ja jednostavno tako ne funkcioniram....nisam ta koja je frendica sam na godinu dana dok nekog ne nađeš i dok s njim ne prekineš...glupo,glupo...I onda on meni nemoj mi se sada ljutiti kada sam napokon happy....Ma samo ti uživaj...nema beda.....No ajde dosta o tome...To tako malo da izbacim...no prebolih... Da nastavim...ljudovi iz razreda s kojima sam super jednostavno nisu toliko za izlaske....joj to vam je grozota...ostaju samo dečki iz razreda...a to opet jedina cura među svim njima...pa nije mi to baš omiljeni način izlaska...premda su dečki stvarno super...nema šta... i tako ja iz subote u subotu ne radim ništa...čak mi se i stara čudi...nice, ha?????????????????????? Eto nadam se sa vama ide nešto bolje... ČITAMO SE POZDRAV |
